Skraćena verzija teksta: “Kopirajte mapu s instaliranim Corpusom na sigurno mjesto”.

Za više detalja čitajte nastavak.

Ako Vam podaci nisu bitni nema potrebe za zaštitnom kopijom!

Ova, pomalo komična izreka točno opisuje potrebu za izradom zaštinih kopija (eng: Back up).

Podaci na računalu mogu biti ugroženi na puno načina. Za njihov gubitak mogu biti odgovorni kvarovi na računalu, krađa, virusi, nestručno rukovanje, greška u programu, kompjuterski virusi, sabotaža ili nešto sasvim deseto. U svakom slučaju nastaje šteta. Ponekad ona može biti nemjerljivo visoka. Zato je potrebno povremeno raditi zaštitne kopije.

Najjednostavniji način za izradu zaštitnih kopija Corpusa je kopiranje cijele mape u kojoj se nalazi Corpus. Najčešće se radi o mapama:

• C:\RedCat\Corpus 4 RC
• C:\RedCat\Corpus 4 Light
• C:\RedCat\Corpus 5 RC

Mape mogu imati i neki drugi naziv, ali najčešće će izgledati slično gore navedenom.

Cijele mape treba kopirati na neko drugo mjesto. Unutar mapa se nalaze svi materijali, okovi, projekti, elementi, podešavanja i drugi podaci koji su neophodni za rad programa uključujući one koje su naknadno dodani, nakon prve instalacije.

Važno 1!
Neki korisnici vole svoje projekte spremati u mapama koju su izvan gore navedenih. Tada treba posebno kopirati i njih.

Važno 2!
Nije dovoljno spremiti projekte. Osim njih postoji mnoštvo drugih podataka koji su vremenom izmijenjeni ili dodani. Na temelju tih podataka Corpus funkcionira na točno određeni način koji odgovara svakom pojedinom korisniku. Tu su materijali/dekori, rubne trake, okovi, cijene, razni ispisi, skripte, makroi za bušenja, elementi, izgled sučelja, podešavanja za CNC, globalne varijable, predlošci za izračun cijena itd.

Podatke treba kopirati što dalje od originalnih. Iako je kopija na isti disk puno bolja od nikakve, uputno je kopirati na drugi disk, a još bolje izvan računala na kojim se radi. Kopije koje su izvan računala, zaštićene su i u slučaju kvara ili krađe računala. Zato je vrlo uputno kopirati na drugo (umreženo) računalo, na odvojenu USB memoriju ili vanjski disk. Kopija se moža raditi u oblaku (eng: Cloud). Radi se fizički vrlo udaljenim i vrlo sigurnim računalima koja čuvaju podatke čak i u slučaju vrlo velikih nepogoda kao što su požari, poplave ili potresi. Naravno, kopije se mogu izrađivati i na nekoliko mjesta da bi se dobila maksimalna sigurnost.

Kopije se mogu izrađivati na dva načina: ručno i automatsko, pomoću programa za izradu zaštitnih programa.

Za većinu korinika je dovoljno dobro povremeno ručno kopiranje. Dovoljno je mapu s programom i podacima odvući na drugo mjesto odnosno disk. Uputno je na drugom disku za to napraviti posebnu mapu koja će se zvati “Corpus kopije” ili slično kako bi sve izgledalo urednije i kako bi se kasnije lakše snalazili. Nakon kopiranja nije loše promijeniti naziv mape dodajući datum izrade kopije. Time će se dobiti vrlo korisna informacija, pogotovo u slučaju izrade višestrukih kopija. U takvom slučaju, mapa s kopiranim podacima će na kraju izgledati ovako: “2020-06-17 Corpus 5 RC”. Primijetite da godina stoji prva, nakon toga mjesec pa onda dan. Tako je mape puno lakše sortirati prema vremenu nastanka.

Postoje specijalizirani programi koji rade automatske kopije. Njihova prednost je u tome što znaju raditi dodatne obrade podataka (kao što je arhiviranje tj, “zipanje”) i što se mogu sami aktivirati prema u naprijed određenom rasporedu.

Pošto najčešće imaju mnoštvo funkcija, programi za automatsku izradu kopija traže nešto veći angažman kod podešavanja i puštanja u rad.

Zaštitno kopiranje možemo podijeliti u dvije kategorije:

1. redovno i
2. Izvanredno.

Redovno kopiranje se odvija u (manje-više) jednakim intervalima prema potrebama korisnika. To može biti jedno tjedno ili jednom mjesečno. Za većinu korisnika je dovoljno kopiju raditi jednom tjedno. Dobro je imati rutinu za to. Na primjer, svaki petak prilikom završetka rada na računalu.

Izvanredno kopiranje treba obavezno raditi prilikom unošenja većih ili bitnih promjena na programu. To su najčešće nadogradnje programa, unošenje novih materijala, promjene podešavanja rada, brisanje podataka koji su višak itd.

Nema jednoznačnog odgovora na ovo pitanje. Pojednostaljeno rečeno, uvijek treba imati nekakvu kopiju jer će i takva biti bolja od nikakve.

Preporučljivo je kopije označavati datumima. Tada je moguće imati više kopija. Na takav način se kopije gomilaju i zauzimaju sve više prostora. Zato se stare kopije brišu. U većini situacija je dovoljno imati dvije generacije kopija, posljednju i onu prije nje.

Povratak podataka iz kopije se može raditi na dva načina:

1. Potpuni povratak ili
2. Djelomični povratak.

Kod potpunog povratka podataka se kopletni sadržaj kopije vraća na originalno mjesto. Time će se program vratiti na stanje koje je imao u trenutku izrade kopije.

Ponekad nema potrebe za potpunim povratkom. Ako se može detektirati kada su i zašto nastali određeni problemi u radu, možda je dovoljno vratiti samo pojedine mape ili čak pojedinačne datoteke. To se najčešće radi prilikom neuspjelog ažuriranja dekora, rubnih traka i u sličnim situacijama.